Crne crkve

Najdrevniji Tzimisce Transilvanije bili su spiritualisti, kolduni . Prakticirali su tajne rituale, promišljajući o bitku, pravoj prirodi entiteta kojeg su nazivali apostrofi sto skotadi (grč. Grozota u tami, prijevod 9.st.AD) – davno napustivši tradicije ljudi (koje su u svojoj veličanstvenoj izolaciji smatrali mnogo nižim oblikom inteligencije i postojanja).

Te zvijeri obnašale su svoje rituale u izopačenim liturgijama unutar mračnih svetih mjesta u kamenu. Najsofisticiraniji od tih hramova bili su ulazi u bogohulna svetišta pod zemljom nalik labirintima. Te Crne crkve u modrenim noćima još postoje – napuštene i skrivene od očiju smrtnika i mnogih besmrtnika, one su nijemi svjedoci strahota prošlih vremena.

Tokom dana, tzimisce sluge gradili bi kamene zidove iznad tla, dok bi kad je pala noć – masivni stvorovi s brojnim rukama kopali tunele pod zemljom. Vampirski umjetnici dovršavali bi što su njihovi sluge započeli unutar mračnih komora. Sigurni od sunčevih zraka, ti stari tzimisce kolduni uz pomoć mračnih duhova s one strane Vela vješto su podizali asimetrične zidove, oblikujući zemlju u kamen, a u kamenu urezivali prijetnje i okove za duhove zemlje.

Davno prije kulta Prikovanog boga, davno prije no što su ratnička plemena prizivali imena Dagona i Baala, najuspješniji Tzimisce pokušali su prekoračiti granicu ljudske gline. Prerađujući samu strukturu svojih tijela , oni su se preoblikovali u skladu sa svojim vizijama – ili noćnim morama – savršenstva. Oni najimpresivniji postajali su predmet štovanja, besmrtna služinčad klesala je kipove inspirirane vizijama tamnih gospodara – koji su potom štovani kao prikazi poganskih bogova.

Neke su od crkava, pogotovo one često korištene u srcu Tzimisce Voivodata s vremenom bile preuzete od strane Kršćana – koji su najčešće ostajali nesvjesni što čući pod površinom. Iako su se kršćanski rituali prakticirali na tim mjestima, zemlju koja ih je okruživala bilo je teško posvetiti.

U modernim noćima, izvorne Crne crkve zapale su za sjenu Katedrala mesa, kako su mnoge Zvijeri objeručke prihvatile umijeća metamorfoze u cijelosti. Većina tih svetišta, a pogotovo ona primitivnija, zaboravljena je pokrovom vremena i napuštena od ostalih, mlađih legla Tzimiscea. Ipak, mjesta potentnih rituala- telurian  – (tkanje svemira) ne dopušta da padne u zaborav lako. Ta moćna, tiho pulsirajuća mjesta šapuću svoje strašne tajne i dalje, privlačeći druge strahote da popune vakum ostavljen od strane Tzimisce vrhovnika: gehena kultovi najćešće predvođeni mlađim Tzimisceom naoružanim ponekim djelićima drevnih znanja, prognani lupini koji su potpali pod ludilo Crne spirale ili kakve druge, gore spodobe oslobođene propadajućih koldunskih okova.

Teorije o funkciji Crnih crkava

Sam klan Zmaja nije ostavio mnogo pisanih zapisa koji bi bili dostupni nekome izvan krugova drevnih kolduna. Jedine pisane informacije izlaze iz kandži stare bizantinske Tzimisce loze (9.st.AD). Mišljenja se razilaze već u točci da li su crkve bile i jazbine svojih stvoritelja (malo vjerojatno obzirom na bolje poznate feudalne navike transilvanijskih i karpatskih tzimisce vojvoda i knezova). Rijetki kindredi koji su bili privučeni ovom temom, poput Gangrela Becketta iznjeli su teorije o tim kreacijama drevnih Zvijeri.

Teorija Kuće boga ili Socijalne simbioze

Koncept ove teorije je jednostavan. Zbog dokaza o ekstenzivnoj nadzemnoj gradnji, može se smatrati da je drevni vrhovnik, bog Crkve, koristio svetište kako bi prikupljao dragocjenu krv od smrtnika, te slušao njihove molitve zauzvrat. Obzirom na važnost opskrbe dragocjenom vitae – nije teško za povjerovati da je osnovna funkcija Crne crkve bila upravo ta.

Teorija Laboratorija

Obzirom na odlike zvijeri loze Tzimisce u modernim noćima (barem onih tradicionalnih jedinki), moglo bi se zaključiti da je u bogohulnim liturgijama, odajama i komorama Crne crkve drevni koldun ili koja druga zvijer obavljala brojne eksperimente nad tkanjem života – žive prirode i one nežive.

Teorija zaštitnog pojasa ili zaštitne mreže

Možda je kroz stoljeća palo u zaborav znanje da su Tzimisce karpatske i transilvanijske Tzimisce zemlje bile slobodne od Garou prijetnje. Moguće da su upravo rituali provođeni u tim Crnim crkvama zaslužni za odbijanje Garoua s tih prostora. Ukoliko bi ta teza bila istinita, pitanje da li je svako svetište imalo autonomnu zaštitnu funkciju ili su svetišta činila mrežni kolektiv. Ukoliko bi se povlačila paralela s izrazito samotnom prirodom samih Tzimiscea – za vjerovati je da su zaštite bile autonomno vezane za pojedine crkve, ukoliko su uopće postojale.

Teorija umbralne klopke

Drevni Kolduni oslanjali su se na razne zemaljske i van-zemaljske duhove koje bi prisiljavali da im izvršavaju pojedine zadatke (od gradnje, preko potrage do obrane). Okultna znanja o načinima prizivanja pen-umbralnih i umbralnih duša i bića (a načela su ista i za prizivanja općenito) govore o dihotomiji s jedne strane skladnog, simetričnog rituala prizivanja, te djelomično simetričnih i asimetričnih pomagala za zarobljavanja entiteta. Crkva je u najopćenitijem smislu takva jedna dihotomija – skladni, simetrični nadzemni prostor uključujući i sanctum (funkcija prizivanja), te korak kroz sanctum u asimetrični splet tunela i podzemnih komora (funkcija zarobljavanja).

Elementi Crnih crkava

Iako je najviše Crnih crkava izgrađeno u Transilvaniji, neke drevne i moćne Tzimisce zvijeri u svojoj potrazi za zabranjenim i zaboravljenim znanjima lutali su transkarpatijom, zatim regijama koje se u modernim noćima zovu Bialowieza, sve do dalekog mističnog sjevera – podižući crne crkve gdje se jedan takav Tzimisce moćnik osjećao posebno povezan s duhovima zemlje, šume, rijeke, jezera, dubina i Bezdana.

Iako rasporedi i estetika Crnih crkava varira ovisno o stilovima gradnje, tj. vremenima kada su podizane ili bile u uporabi, te o prirodi moćnika koji je vodio takav pothvat – funkcionalni elementi su nevjerojatno slični.

Nadzemni dio

Svako svetište ima svoj nadzemni dio, te njegova veličina i grandioznost variraju ovisno o moći samog kolduna – graditelja. U pravilu je izrazito simetrično građen. Nadzemni dio sastoji se u od 4 elementa:

- dvorište  ( inter muram ili otvoreno ), s prostorijama za život čuvara ili svećenika, prostor oko samog hrama

-  Nat-Matah (Kuća plesa) i Bogh-Matah (Kuća Suza) su prostorije (najčešće paviljoni) za čekanje na ulaz u

- Mandaka-Matah (Kuća Čekanja) gdje su obavljani krvni obredi i izgovaraju se molitve, a krv teče u

- Garba-Matah (Kuća Bogova ili Kuća Duhova) koja je bila zabranjena za podnositelje žrtve, vjeruje se da se ovdje u krvnim parama pojavljivao sama Tzimisce zvijer u rijetkim prilikama

Do modernih noći rijetki su (gotovo nijedan) nadzemni kompleksi preživjeli zub vremena, izuzev onih koji su korišteni u kršćanske svrhe – njihovi svećenici ni ne sluteći o zakopanim tajnama u podzemlju.

Sami nazivi su, vjeruju bizantinski Tzimisce prevoditelji (iz 9.st.AD), iz drevne bastardizacije enohijanskog jezika kojeg su u vjerske svrhe koristila protokarpatska pelmena pod utjecajem Zvijeri (enoho-dakijanski). Enoho-dakijanska riječ Matah prevodila se kao kuća ili vrata te može značiti oboje.

Podzemni dio

Podzemni dio bio je zabranjen za sve osim za samog gospodara hrama, njegov okot, izopačene kreature te ponekog vjernog smrtnog slugu. Podzemni dio u pravilu je asimetričan niz prostorija, netom onih koje Koldun ili njegovi sluge koriste, netom onih čudnih oblika i veličina čije značenje nije još (i vjerojatno će teško i biti) odgonetnuto. Malo se zna osim u pričama o tim mračnim podzemnim labirintima (ponovno, njihova veličina varira ovisno moći stvoritelja). U svojoj strukturi, podzemni djelovi crkve mogu se pod zemljom širiti zrakasto, ili ponirati u utrobu zemlje kao klin, pravila nema.

Crne crkve

Snovi koje nemani sanjanju Shadowself Shadowself